I kada mi okrenes leđa, voljecu te...

Trebaš mi, snagu mi daj, budi moj pocetak i kraj. Umorna sam i svega me strah, zagrli me, trebam tvoj dah. Trebaš mi, snagu mi daj, budi moj put kroz trnje u raj...

uvijek tu, jedna uz drugu...volim vas cure!

Njoj je bilo šesnaest,a njemu sedamnaest godina.No
ipak su se voljeli,mnogo voljeli.
Svijet je za njih bio èaroban.Nijedan trenutak nisu bili odvojeni.
Posjećivali su sva diska,klubove,sva zaljubljena mjesta.
Njihovi zajednički dani su bili ispunjeni sreæom.
Oni su bili sve: golub i golubica,Sunce i kiša,brat i sestra,a ljubavnici su se zvali.
No u zadnje vrijeme on ju je izbjegavao,govorio joj je da mora da uči.
Sve manje su se viðali.
Ona je vjerovala njegovim rijeèima,ali su je proganjale misli,zatim savjeti prijatelja da on ima drugu,da ga sve češće viðaju sa drugom u disku.
Pogledala je slutnji u oči i otišla u disko,
a njih dvoje zajedno su se njihali na podiju.
Kad ju je vidio,prišao je i rekao:“Draga moja,nisam ti mogao
reći da nju već odavno volim.
Zaručili smo se.“
Kroz plač mu je odgovorila:“Razumijem te.Srećna sam zbog vas.
Želim vam sve najljepše u životu.“
Iskrala se i otišla zauvijek.
Zar da ona osvoji njenog dragog,ona
koja nije ni slična njoj,
ona koja ga voli manje od nje.
Tu noć su prekinuli.
On je jedva čekao da vidi Svjetlanu,svoju prošlu ljubav.
Otišao je pred školu,nije je bilo.
Tražio ju je mjesecima,raspitivao se i saznao da je bila u bolnici da sada leži kod kuće.
Nije znao šta da radi u tim teškim trenucima.
Kako,zašto?!
Već treći put ide njenoj kući,izašla je njena majka.
Rekao je:“Molim vas,samo da je vidim.“
Uvela ga je,a zatim zamolila da sjedne i počela je pričati:
„Voljela te je .
Sada te voli više nego prije.
Od tuge za tobom se razbolila.
No,ja ne krivim tebe,jer vjerujem da ti nju još uvijek voliš.
Njeno se stanje pogoršalo,“nastavila je plačući njena majka,“a tvoje ime izgovara u groznici.
Kad je pri svijesti spominje smo tebe.
Doktor je rekao da Svjetlani nama spasa,
pa smo je doveli kuæi,da provede posljednje trenutke svog života.
Ima LEUKEMIJU.“
Miroslav nije mogao izdržati:“Dal to zna Svjetlana?“
„Ne“-odmahnu ona glavom-„idi sada njoj nek provede zadnje dane sa onim koga voli.“
Ušao je u sobu .
Na čistom krevetu ležala je polu –mrtva djevojka.
Jedva je prepoznao njeno lice.
Blijedo lice i oči koje su ga posmatrale bile su mrtvačko smeđe.
Vidjela ga je .
Znojavo čelo i male crvene usne razvukoše se u neprimjetan osmijeh.
Nije se mogla podići,mada je željela.
Držao ju je u naručju.
Napokon ,on joj progovori:“Oprosti mi,molim te .“
„Nikad te neću ostaviti.
Bićemo zauvijek zajedno.“Šaputao joj je.“Najdraži tebi je sve oprošteno ,jer ja tebe volim i uvijek ću te voljeti.
Vrati se Miroslave njoj,jer sa mnom je sve gotovo.“
„Ne govori gluposti draga.
Ti ćeš ubrzo ozdraviti.“
Ne budi dijete,ja ću uskoro umrijeti.
Sada njoj pokloni sve,a meni kad umrem barem donesi


DESET CRVENIH RUŽA!!!!!!!

kada sam sama
i kada se zatvorim u svoj svijet
onaj koji sam sazidala
oko sebe i svojih misli
zamislim da si tu
i ti dolaziš.
polako se uvlačiš u moje misli
pod moju kožu
ljubiš me,
dodiruješ
i ja sam sretna.
sretna sam jer te imam,
imam te,
u mislima
ali te ipak imam
i ljubim te onako
kako nikoga ne bih ljubila.
sve ti dajem
i ti uzimaš
nježno i žedno
kao posljednju kap vode
u sunčanoj pustinji
moga srca.
a onda odlaziš,
odlaziš i ostavljaš me samu,
dolazi jutro
i ja se budim.
tvoje ime na mojim usnama
i provodim dane daleko od tebe
čekajući da ponovno dođe noć.
i ona dolazi, tiho i nježno
baš kao i ti.
i ponovno sam tvoja
ponovno me voliš
ponovno te volim
i ponovno smo zajedno,
sami i svoji
u mislima
ponovno.

...a kada se dvoje susretnu i kada im se ukrste pogledi sva proslost i sva buducnost izgube bilo kakvu vaznost te postoji samo taj trenutak ta nevjerojatna sigurnost...

Ako ikad budem voljena trazit cu da to bude od tebe, da te volim istina je stvarna imam sve u zivotu a moj zivot si ti.

Ako me volis, ne daj da gazim stazama tuge, ne daj da me grle tudje ruke! Jer bez tebe sam ko nebo bez zvijezda, ko nebo bez duge, zato ne daj da me tudje usne ljube!!!

kad pomislim na tebe,ostajem bez daha, i znaj da te volim bez imalo straha,volim ovo vreme sto gledam pred sobom,volim te bez obzira sto nisam sa tobom!!!!!

zeljela sam mu reći da mi nikad neće biti žao što sam ga voljela,da ga na određeni način još uvijek volim i da ću ga možda uvijek i voljeti...nikad neću požaliti ni zbog jedne stvari koju smo učinili,jer ono što smo imali bilo je doista posebno...

svaku večer kada legnem u krevet i zatvorim oči,sjetim se tebe,tvog osmjeha,mirisa tvoje kose,slatkog okusa tvojih usana ljubavi moja...tada shvatim koliko mi značiš,tada shvatim da moje srce čezne za tobom,tada znam da te iskreno volim...

Kao odrasli ljudi mi ćemo se sresti,
bit ce zaboravljena i ljubav i svi lijepi gesti.
S osobom koju volim stajat ću tu,
a ti ćes za ruku držati nju...
Sve će se zaboraviti za vrijeme koje će teći,
neće biti važno ono što ćemo reći.
Budućnost je kao rijeka koja nosi sve ali zapamti ovo:
 IZ PRIJATELJSTVA SE LJUBAV RAĐA , IZ LJUBAVI PRIJATELJSTVO NE!!

Dusa moja mawa...Ide u Bosnjacku gimnaziju i velika je prijateljica...ne znam sta bih jos rekla o njoj osim da je puuuuno jojim. Izvolite komentare pa reci te sta mislite o ovoj ljepotici...

Ovo se ne rađa dvaput! Zrela, osjećajna, iskrena, uvijek tu kada ti je potrebna podrška i razgovor. I ova ljepotica ide u Treću gimnaziju. Zaljubljena je i jaaako sretna!

Ovo je moj jako dobar prijatelj. Ide u Tursko-bosanski koledz, treci razred. Trenira kosarku, i jako koliko znam,praaavo mu dobro ide. Zgodan je do bola...et cure navalite:D

Još jedna moja seka! Ona je "zadužena" za dobru atmosferu u društvu. Puno izlazi, voli provode...Moja dusha:D Također je i slobodna pa et...heh

Ovu swatku curu nedavno sam malo bolje upoznala. Njezno, slatko i osjetljivo biće koje već puno jojim. Zaljubljena je i voli...:D
Pravo je blago imati je za prijateljicu...

Moja najdraža plavuša!heh:D Ide u Trecu gimnaziju. Ne moram govoriti da je praaavo zgodna i lijepa. Iza svega toga krije se jedno nježno i osjećajno biće i rijetki vide tu njenu stranu...

Many nights weive prayed
With no proof anyone could hear
In our hearts a hopeful song
We barely understood
Now we are not afraid
Although we know thereis much to fear
We were moving mountains
Long before we knew we could
There can be miracles
When you believe
Though hope is frail
Itis hard to kill

Who knows what miracles
You can achieve
When you believe
Somehow you will
You will when you believe

Mariah
In this time of fear
When prayer so often proved in vain
Hope seemed like the summer birds
Too swiftly flown away
Yet now Iim standing here
With heart so full
I canit explain
Seeking faith and speaking words
I never thought Iid say
Miriam and Tzipporah
There can be miracles
When you believe
Though hope is frail
Itis hard to kill

Who knows what miracles
You can achieve
When you believe
Somehow you will
You will when you believe
There can be miracles
When you believe
Though hope is frail
Itis hard to kill
Who knows what miracles
You can achieve
When you believe
Somehow you will
Now you will
You will when you believe

Whitney and Mariah
You will when you believe

Ova djevojka je moj život! Mislim da sam ovim sve rekla al et...ide u Treću gimnaziju. Voli izlaziti, dernečiti. Uvijek je tu kad je trebam, duša prava. Jednostavno moje drugo JA! Trenutno je slobodna...:)

moja malenkost pravi ovaj blog. Neki me dozivljavaju ovako...a neki onako...imate komentare pa izvolite...